subota, 06.05.2006.
vijuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
hahaha viiuuuuuuuuuu...
..........joj ljudi kak je sinoć bilo zaaaaaaaaaaaakon!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!pa ko u ona stara vremena okupila se ekipa u parku na fafu...jooj kak je to meni falilo...pilo se,pjevalo,divljalo...trčalo po hm..da...cenzura hehe...
normalno ja i frendica najglasnije,poslije se i drugi uključili...a dečki iz ekipe pobjegli hehe...zvali su nas tek kad smo došli u river:)
u riveru je bila totalno ok atmosphera
sam su ljigavo šlatali....dobro je kaj uvijek uspijemo pronač neki stol za stvari i cugu dakako u samom kutu da nitko nemože do nas
...potrošila sam pun kurac para!! al se bome isplatilo..
hm da opisala bi ja još nešto
al znate dosta poznatih ljudi ovo čita iako ne stavljaju komentare,pa taaako da to nije baš pametno...
danas sam bila na probi za maturijadu...ma znate kaj sve ovo kaj su ove kučke napričale nije istina...roba je ZaKoN!!!!!!!! jedva čekam da počnemo to furat...zakon zakon...
joj al kak sam ja jaaako jaaaaaaaaaaaaaaako još jaaaaaaaaaaaaaaaaaaače sretna.....
ma neču vas više gnjavit samo pričam bzvz...
ljubim vas sve uz velik hug
pizdek nemoj mislit kaj zbog slike:)))))))))))))))
- 16:05 -
Komentari (109) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.05.2006.
da umreš od smijeha...
nnnnnnnnnda...završio je još jedan naaaaaaaaporan radni tjedan za mene...pošto inače petkom imam praksu a ja sam sa prakosm već ohoho od davno gotova ja sam doma... ma k...sam doma:)) poludila bi doma...u 4 zida jer mi se neda u zadnje vrijeme komunicirati sa family...da valjda oni,fani dani u mjesecu...kaj mislite kolko sam dobila iz one bloody zadaćnice??!!!!! 3!!!!!!!!!! da...2 gramatičke greške i žena mi spucala trojku....ma popizdila sam...izletila sam van iz razreda kao ološ iz zatvora...
danas se žestoko raspravljalo o maturijadi...bit će nam crvena jagoda
,
bit ćemo pazite sad...pantomimičari
,i to neke majice na prugice,prozirne kratke suknjice,crni šeširići,bijele pamučne rukavice i neke trule ružice...uz sve to roba nam nije ni pri kraju..svaki dan moram vrištat na sve njih u razredu koji su se navodno za sve to zadužili..pa se i posvađamo,onda mi se ispričaju i zovu krojačicu da se požuri i to vam je tako svaki jebeni dan!!!!!!!!!!!...pa to da se upucaš...
htjela sam odustat od maturalne večeri,al poznato vam je da sam pisala završni govor(koji je da se pohvalim jako dobro ispao,čak s poletile i par suzica),možete iz tog i zaključit da nisam odustala jer sam se žestoko posvađala sa starcima oko tog,i na kraju morala popustit i normalno trošit za taj idiotizam...kak je rekao frend iz razreda(kojeg obožavam) za te pare smo si mogli organizirat jebenu feštu i uštedit pun kurac novaca...al ne moramo mi filozofirat i igrat se amerikanaca...e da,kad sam čula cure iz razreda kaj će nosit na tu večeru VRIŠTALA SAM OD SMIJEHA NJIMA U FACU,kaj me briga oće se ljutit il ne...pazite sad kombinacije:1.ružičasto-srebrna(sjajna dakako)dugačka haljina,otvorena leđa do guzice(uska u struku) sa isprepletenim remenčićima na leđima( uzmimo u obzir da ženska ima oko 80 kila)... al ok,jebe se njoj ona se zaručila..majko mila...2.zlatna haljina dugačka...ma dalje neću ni pisat riga mi se od njih i njihovih kombinacija...jebote pa ja ću se sramit bit sa njima..ja bi htjela pronač običnu najjednostavniju crnu haljinicu..i to je to....sam me zanima kak će izgledat ove sa SELA... ( dalje od ova dva bisera sa opisanim haljinama)...evo više neznam kaj bih mogla pisat..jedva čekam sutra večer..tak ćemo se ubit,počinjemo pit negdje oko 6...slavimo skori završetak škole...drugi tjedan počinje faf u školi i taaaako...joj kak će mi falit neke face iz škole...sve ih ovim putem pozdravljam jer oni koji neš vrijede( iz razreda dakako)čitaju i znaju za ovaj blog...ljudi ljubim va s sve od reda,toliko za sad od mene neću vas više gnjavit...
stay fuckin...
pozdravlja vas tea...
- 20:03 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
utorak, 02.05.2006.
ODLAZAK...
mislim da je dosta zajebancije i smiješnih pjesmica i gluparanja...krećem ponovno u svoje vode....pa evo jedne meni jako drage pjesme nastale danas a gdje drugdje neg na satu matike...
PREDIVNO!!!!PREDIVNO!!! JA ZA SUTRA TREBAM NAPISAT ZAVRŠNI GOVOR ZA MATURALNU VEČER A JA NEMAM INSPIRACIJE!!!!!!!!!!!!!! UBIT ĆU SE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!KAJ DA RADIM?????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
sinoć...
bila sam na groblju,
svjetlucavom od kapljica kiše,
prekriveno sjajnim dijamantima bezbrojnih duša...
osjetila sam zadnji poriv života,
zadnje kapi krvi kako kolaju mojim hladnim tijelom
koje je drhtalo od hladnoće i boli...
ležao je otvoren grob,
dozivao moje ime...
kleknula sam pored njega,
uprljana blatom,licem krvavim od suza...
vjetrovi demona šaptali su tiho,
sve do glasnih krikova bolnih za uši...
bio si tamo,vidjela sam te suznih očiju,
sjedio si na cesti,blijed poput onog mjeseca...
zabljesnula je oštrica noža,a krv je potekla zelenom travom..
došao si do mene tužnog izraza lica i šapnuo:
"dođi,legnimo zajedno,vidiš da nas grob doziva. više nije ugodno,otiđimo zajedno..."
jutro smo dočekali ledbeći kao i one kristalne duše...
ljudi su dolazili,neki su plakali,neki smijali...
gledali i pričali:"gle kako se njih dvoje voljelo"
ali nisu shvaćali da smo mi napokon bili sretni,
potpuno slobodni a zauvijek vezani..
zauvijek zajedno..
osvanula su i ta dva života...
- 17:25 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.05.2006.
hahahahahahaha
evo gluposti koje ja pišem pod satovima matematike....
smijete se malo
univerzalci 
Popularniji su postali odjednom
njihova svirka smatra se vrijednom
kad gala pusti svoj prodorni glas,
jako to utječe na nas...
curice lete,viču,
od straha se i stariji miču...
kopira on villea slatkog,
voli popiti žestoko,kratko...
univerzalci,od milja ih zovu
ne skrivaju se oni u rovu...
sviraju glasno i ponosno
na svakom su interwievu redovno.
čak su bili na četiri rijeke,
vrištale su za njima dušice meke...
kad dac opali po gitari i nikog ne mazi
pdjednom su svi u ekstazi...
glasat bi za njih trebali svi
barem tako misle ti UNIVERZALCI
- 13:07 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
nedjelja, 30.04.2006.
pizdek˛& bubi
Vrijeme mi je da napišem nešto..sinoć je bilo legendarno,neću u detalje,neda mi se…sad baš slušam nirvanu i uživam...čekam polazak...
Prošli tjedan…
pošto se zadnjih par dana pričalo o maturijadi ja dobila inspiraciju i napisala sam pjesmicu o razredu i o tome kako se rastajemo. Svi smo bili ukomirani nakon što se pjesmica pročitala i tek smo tad shvatili da se uistinu za manje od mjesec dana svi rastajemo
(pjesmica je dobila svoje ponosno jesto u staklenom ormariću na zidu)…napisala sam i par smiješnih…
i jedna o dvije fenomenalne cure…druge dvije naj frendice
Pizdek & Bubi
Gdje je cuga i veselje
gdje se nešto melje
tu su one dvije
i društvo im se uvijek smije…
Poslije škole da li piva ili kava
pitanje problema je tada…
Super light se puši brzo ,sjajno
glasić im je odmah umiljato, bajno…
Kad u riveru black jack zasvira
u njihovim guzama nema mira…
Nakon čašice, dvije kose se pale,
a štete često nisu baš male…
Kad se marte nose ,noge bježe,
a hodanje postaje sve teže i teže.
Žive da starci na put odu
jer kuća tad dobiva njihovu modu.
Tulum počinje od ranih sati
nitko nemože znati kada će stati.
Često domaćica zaspi ko klada
nemože je probuditi ni bomba da pada…
Zakon su cure stvarno,
s njima nikad nije dosadno.
Volim ih zato jako
ne bih ih mijenjala nizašto!!!!
- 16:56 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
utorak, 25.04.2006.
Prepoznajemo li mersaulta u sebi?
Često život izgleda kao san, koji može biti vrlo bolan popraćen tjeskobom i strahom od otuđenja. Bojimo se ljudi čija lica znaju biti morbidna i zavidna. Ljudi gaze jedni druge iz želje da prežive. Bojimo se života. Prolazimo kroz ulicu a čini nam se da hodamo beskrajnim stazama života. Osjećaj otuđenosti i nepripadnosti jako boli, pali poput žara. Ponekad se osjećamo kao sjena nečije sjene, a svoj odraz ne vidimo. Sve je tako mutno i sivo. Kao da nam je život objesio breme života oko vrata i vuče nas na dno oceanske dubine. Sve izgleda poput odra tame, tuge, patnje i boli. Ovijeni tamom želimo vidjeti neko svjetlo poznato lice koje će nas prihvatiti. Jedino što vidimo je vječni zalazak sunca i blještave suze koje poput kristala klize niz lice. Osjećamo se tako maleno, nesigurno i pitamo se gdje je nestala ljubav, prijateljstvo i mir ovog života. Svi gledaju s nekom zavišću uživajući u tuđoj boli. Tada poželimo smrt koja nam postaje spas od života koji nas s vremenom prevari… mi smo napola živi, napola mrtvi, napola ludi...napola vjerujemo, napola ne vjerujemo, napola prihvaćamo, i napola odbijamo. U nama je sve ili lažno ili naopako, ili bolesno. Ili sebično, možda više volimo svoj život i sebe nego što mislimo, i vjerojatno odatle i dolazi želja za smrću jer mislimo da bi tek tada živjeli, ili je to slabić u nama koji nema snage živjeti ovdje. Da li zbog nemira duše u smrti tražimo spokoj i mir? Često si i postavljamo pitanje: Postoji li sretan kraj ili je bijeg i šutnja jedina ostala opcija ovoga života. Ipak se na kraju želimo sa ponosom i snagom podići iz pepela, makar samo tijelom i bez razuma.
Eh ovo vam je dio moje školske zadaće iz hrvatskog ( pisala sam u skladu sa raspoloženjem)..kaj mislite. Koliko će bit ha?
Inače mersault je napisao stranca…
Joj?
- 21:44 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.04.2006.
brini se za sebe i svoj život!!!!!!!
Jel vi možete vjerovat kakve BABE TRAČARE koje vole svašta izmišljat žive u karlovcu??!!!
To više ne smiješ biti dobar s nijednim likom!!!! Ak ste si dobri,zajebavate se i kaj ja znam odmah ispada da se on zanima za vas i vi za njega!!!pa toga nema nigdje… Onda ima i naivnih dečki s kojima ste u vezi, i koji povjeruju u te isprazne priče!! Doslovne fraze!!!više nikad nikog u životu ne grlim( muški rod ).
Uostalom boli me briga
Svi nešto pametuju i mudruju i upliću se u tuđi život konstantno!!!!čitav karlovac vrvi mudracima…ali zanima me koliko je onih pravih…Malo ce biti onih koji ce proci kroz iglene uši.
Stoga, budi svoj, budi orginalan i budi cist. U svakom trenu, budi cist.
Ne dozvoli da te itko povuce prema dolje. Budi iznad njega!!!
Možeš gledati na laž, ali te ne može dotaknuti, jer s tim nemaš ama baš niša. To je nešto što nije tvoje i kraj tebe može proci tisuću puta. Pomoć nudi onome tko ga traži, a onome koji uvijek u svemu vidi samo problem,ne traži pomoć, što možeš ponuditi.
Neka ga traži. To je njegov i samo njegov problem…
- 11:20 -
nedjelja, 23.04.2006.
kraj
kao trn u oku
ljudima sam svima
licem prolaze suze u toku
a u srce se uvukla zima
mjesec obasjava grobove sjajne,
i dok razmišljam da mi se bliži kraj
vjetar zabilježava patnje bajne
pitam se postoji li raj?
i ponovno stojim potpuno sama
osjećam sve prisutniji strah
oko mene gusta tama
shvaćam da moje tijelo postati će prah
i čekam tu njegovu ruku
koja će pronaći dom na mom ramenu
i umjesto on da utješi moju muku
ja utjehu pronalazim u hladnom,sivom kamenu...
- 15:42 -
subota, 22.04.2006.
?ljubav?
Tako je naporno živjeti jer svoju energiju najviše trošimo zbog pogrešnih uvjerenja i zabluda,. Ljubav je vječna tema o kojoj se sanja, mašta i razgovara.
Svi želimo biti voljeni, ali pitanje je da li znamo voljeti. U svim našim umovima ljubav je dominantna tema. Maštamo o onome što nemamo, sanjamo i smišljamo načine kako da pijemo eliksir života s usana ljubavi. Većina ljudi živi s nadom, koju smatraju priljevom svježe kreativne energije.Daje nam vitalnost u borbi s problemom, neuspjehom i smrću. Nada nad potiče na beskrajno traganje i vodi u propast. Ona je kao zavodljiva pjesma morskih sirena, koja je navodila mitske junake u smrt.
Svatko voli nešto posebno.Opsesija jednostranim prokletstvo je ljubavi, jer nema polovične ljubavi – ili voliš ili ne voliš. Kad istrošimo objekte svog voljenja kroz navike i besmisleno ponavljanje, osjetimo prazninu u duši i čežnju da je ispunimo novim iskustvima. Zašto se događaju takve deformacije čovjekovog odnosa prema drugom ljudskom biću? To je zato što mi pokušavamo voljeti umom, a ne cijelim bićem.
Zaratustra je govorio da je sreća sklad tijela, uma i duše. Um nije biće i nije cjelina, a mi smo sretni samo kao cjelina, kao potpuno biće. Preko uma ne može se izlijevati ljubav – to je kao da oči upotrebljavamo za mirisanje ili nos za gledanje, odnosno, kada volimo umom, to je kao da ustima uzimamo sliku kruha da se najedemo.
Uzalud proklinje udes svoj ljubljena,
naša je sreća zauvijek izgubljena...»
sjećam se da je jednom padala kiša... isprala je prašinu sa razrušenih kula moga srca čak i bolne uspomene.
sjećam se te tople proljetne kiše i pitam se danas - zašto nikad nije isprala moje lice,
zauvijek oprala te krvave suze; zašto su ostale?
Želeći pobjeći od stvarnosti i pronaći utjehu u magli... Ja...
STANEM!
I stojim nasred ulice, sama, ali ne izgubljena...
nikako izgubljena
I šapne mi vjetar, ta izdajica bez odanosti "Ti voliš!"
želeći prognati te proklete misli, onako sama, stojeći na ulici osjetim...
Ja volim... uistinu volim
- 14:05 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 18.04.2006.
Love has died lfor a long time ago
Vrlo se često pitam,da li se isplati biti dobar,pomagati drugima i izlaziti im u susret,a da te ne počnu iskorištavati i podcijenjivati…
Isplati li se uopće povjeravati i tražiti dobru osobu kad će te kad-tad izdati radi vlastite
koristi…
isplati li se žrtvovati za tuđu sreću,kad je oni neće znati prepoznati,a bome ni cijeniti!!!
Nemojte mislit da je ovo žaljenje ili bilo što,ne to je čista i gruba stvarnost!!!
Dvoličnost je svakome urođena,a ljudi du pokvarena rasa,prljava i zla!!!
I tako okrenem se ja oko sebe. Sta vidim? Vrtim se u nekom krugu u kojem se nigdje ne nalazim. Nema me,ne vidim se. Nestajem u hrpama obeshrabrenih sivih ljudi koji mi se cine da su mi bliski, ali zapravo su neshvatljivo,daleko. Sama sam .Ne podudaraju nam se stavovi i udaljujemo se jedni od drugih. Smetamo si. Susrecemo se na ulici i zaobilazimo se. Izbjegavamo se,ne pozdravljamo…
A onda,kad bolje razmislim,hej pa mi smo toliko slični,ali ponos se neda. Toliko nas je malo, a toliko se mrzimo. A ne shvaćamo da nekima treba samo malo pažnje,malo nade,malo ljubavi. Zar je toliko teško reći bok,prestati biti jebeno ponosan,jebeno umišljen? Gdje ćemo završit ako tako nastavimo. Zar ćemo živjeti sami kao jedinke umirući od tuge patnje i boli? A sad, svejedno mi je. Ostala je samo tuga koju vješto krijem hladnom maskom.a i skužila sam. život je ionako samo slijed slučajnosti i kad bi znali kolike smo sve prilike nesvjesno propustili mogli bi se odmah ubiti.
da ne filozofiram idem dalje pisat…
Da su emocije metalogične prirode ,to je prva pretpostavka svake estetike: kako bi se dalo inače objasniti da je jedan potez kistom ili jedna jedina riječ, dovoljna da se u čovjeku pokrene osjećaj užitka žalosti ili snage vremena?
recite mi sada, svi vi koji pokušavate shvatiti tuđe bolne razloge u situacijama koje ne poznajete i ne razumijete, KAKO ĆE IZGLEDATI PAD OSOBE KOJA JE SPOZNALA SREĆU I LJUBAV?
lako je pasti kada si na dnu i bez nade, lako se utapati u vlastitoj krvi i boli - kada ne poznaješ ništa osim toga i kada nemaš što izgubiti. I tad sam vidjela sebe kako padam i osjetila prste prolaznosti u svojoj kosi i ruke provalije oko struka
i... moja pomisao završena zadnjim udahom...
"zavoljela sam …nekoga…uzaludno"
- 21:14 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
luda sam kako kažu...
